Speedtest - Brzina interneta

Je li tvoj omiljeni speedtest točan?

Ako si ikad pokrenuo speedtest i zadovoljno se nasmiješio jer “internet leti”, vjerojatno si se testirao na najbliži mogući server. I upravo tu počinje problem. Gotovo svi speedtest alati – uključujući i one najpoznatije – automatski ti dodjeljuju najbliži server s najmanjim kašnjenjem. Na papiru to zvuči dobro, ali u praksi takav rezultat vrlo malo govori o stvarnom iskustvu korištenja interneta.

Ovakav pristup nije slučajan – zapravo je dio poslovnog modela nekih speedtest platformi. Biranje najbližeg servera daje savršene brojke koje usrećuju sve uključene: ISP izgleda kao da nudi vrhunsku infrastrukturu, lokalna IT tvrtka koja hosta server izgleda “superbrza”, a sama platforma dobiva više partnera, više integracija i – što je posebno važno – više korisničke telemetrije koju može koristiti u komercijalne svrhe.

U nastavku objašnjavamo zašto su takvi testovi često uljepšani, kako ISP-ovi, speedtest platforme i hostovi imaju koristi od toga, i zašto je za korisnike iz jugoistočne Europe (ali i šire) realniji test prema – primjerice – njemačkom ili nizozemskom serveru, gdje se nalazi najgušće čvorište europskog interneta.

1. “Najbliži server” – trik koji uljepšava rezultate

Većina speedtest servisa automatski odabire server prema kriteriju najniže latencije. To često znači da će te spojiti na:

• server tvog vlastitog ISP-a, ili
• partnera koji se nalazi svega nekoliko kilometara od tebe.

Takav test zapravo prikazuje brzinu unutar lokalne mreže ISP-a, a ne stvarnu kvalitetu međunarodnog prometa. To je kao da mjeriš udaljenost automobilom, a mjeriš zračnu udaljenost – naravno da će udaljenost biti manja nego u stvarnom prometu.

Zašto to rade?

• ISP izgleda kao da pruža vrhunske performanse.
• Speedtest platforma izgleda brzo, moderno i “precizno”.
• Rezultati izgledaju jako dobro i korisnik je zadovoljan.
• Lokalna IT tvrtka koja hosta server dobiva reputaciju “brzog i stabilnog” providera.

No važan je i skriveni motiv: hostovi speedtest servera dobivaju vrijednu telemetriju korisnika u svojoj regiji – agregirane podatke o performansama, latenciji, korištenim uređajima, mrežnim navikama i općem kvalitetama pristupa. Ti podaci se mogu koristiti za marketing, precizno targetiranje korisnika, pa čak i data brokerage (davanje ili prodaja trećim stranama u komercijalne svrhe).

Drugim riječima – svi dobivaju koristi od “dobrog rezultata”, osim tebe, koji tek kasnije na stvarnim servisima (YouTube, cloud, gaming) shvatiš da stvari nisu ni blizu tako brze kao na testu.

2. Zašto su naši server realniji?

U Europi, najveće koncentracije velikih operatora, CDN-ova i interkonekcijskih centara (poput DE-CIX) nalaze se upravo u:

• Njemačkoj (Frankfurt)
• Nizozemskoj (Amsterdam)
• Velikoj Britaniji (London)

Ogromna većina međunarodnog prometa iz jugoistočne Europe završava upravo tamo. To znači da:

• streaming servisi,
• gaming platforme,
• cloud servisi,
• aplikacije i web platforme

vrlo često koriste infrastrukturu u ovim čvorištima.

Ako želiš test koji pokazuje koliko stvarno možeš očekivati u svakodnevnom korištenju – test prema njemačkom serveru bit će daleko realniji nego test prema obližnjem serveru tvog ISP-a.

3. Ostale “manipulacije” koje uljepšavaju rezultate

3.1. Korištenje prevelikih testnih paketa

Speedtestovi često koriste ogromne TCP tokove koji zaobilaze neka ograničenja rutera ili Wi-Fi opreme, dajući umjetno bolje rezultate nego što ćeš vidjeti u stvarnim aplikacijama.

3.2. CDN optimizacija

Poznati speedtest servisi koriste distribuciju hostova preko CDN mreža. To znači da se testiraš prema serveru koji je strateški blizu, čak i kad izgleda kao da je u nekoj drugoj državi.

3.3. Prioritetni tretman

Neki ISP-ovi interno prioritiziraju promet prema pojedinim speedtest servisima kako bi korisnicima prikazali bolje performanse, dok ostatak prometa ne mora imati isti tretman.

3.4. “Burst” brzine

Neke implementacije testova mjere kratke “burst” pikove brzine koji traju milisekundama, umjesto stabilne održive brzine. Korisnik tada vidi brojku koju nikada neće realno koristiti.

4. Zato ovaj portal bira test u srcu europskog interneta

Upravo zbog svih ovih problema, odlučili smo postaviti vlastitu testnu infrastrukturu u jednom od središnjih europskih internet čvorišta – gdje se stvarno odvija najveći dio prometa.

Što to znači za tebe?

• Nećeš dobiti “uljepšani” rezultat.
• Ne testiraš lokalnu mrežu nego pravi europski internet.
• Dobiješ realnu sliku svojih performansi prema servisima koje zaista koristiš.

Testovi možda neće uvijek izgledati impresivno – ali će biti realni.

Speedtestovi su korisni – ali često ne govore cijelu istinu. Čim te spoje na najbliži server, rezultat je već “ušminkan”. Ako želiš vidjeti što tvoj internet zaista može, najbolje je testirati prema velikim europskim čvorištima.

A upravo zato nudimo naš pristup – jer tvoj internet nije samo lokalna mreža ISP-a, nego ulaz u europsku i globalnu infrastrukturu. I vrijeme je da to tvoji speedtest rezultati napokon pokažu.

Kako zapravo funkcioniraju speedtestovi?

Da bi razumio svoje rezultate, važno je shvatiti što speedtest uopće mjeri i kako se te brojke tumače u stvarnom životu. Internet veza se ne sastoji samo od “brzine”, nego i od kašnjenja, stabilnosti i ponašanja tvoje kućne ili mobilne mreže.

1. Ping (latencija) — koliko brzo stiže odgovor?

Ping ili latencija je vrijeme (u milisekundama) koje je potrebno da paket ode od tebe do servera i vrati se natrag. Manji ping znači bržu reakciju.

Što je dobar ping?

• 1–20 ms — odlično (gaming, videopozivi, real-time aplikacije)
• 20–50 ms — vrlo dobro i dovoljno za sve
• 50–100 ms — primjetno sporije u real-time aplikacijama
• 100+ ms — loše za video, gaming i sve što zahtijeva brzu reakciju

Ping ovisi o udaljenosti i broju “skokova” (hopova) između tebe i servera. Zato lokalni speedtest uvijek izgleda bolje — jer je fizički bliže, pa signal putuje manje.

2. Jitter — neprijatelj stabilne veze

Jitter je varijacija u pingovima. Ako ti jednom pokaže 20 ms, zatim 40 ms, pa 15 ms — to znači da imaš visok jitter.

Zašto je to problem?

• kod poziva možeš čuti “robotski” zvuk, prekide i kašnjenja
• kod videopoziva — smrzavanja, kašnjenja zvuka, pogoršanje kvalitete
• kod gaminga — “teleportiranje”, gubljenje hit-registra, input lag
• kod streaminga — trzanje i učestali buffe­ring

Što je dobar jitter?

• 0–5 ms — idealno
• 5–15 ms — normalno
• 15–30+ ms — loše za real-time komunikaciju

3. Download i upload — što te brojke zapravo znače?

Download je brzina kojom primaš podatke, a upload je brzina kojom šalješ podatke. No često ljudi ne razumiju što te brojke znače u stvarnom korištenju.

Primjeri download brzina u praksi:

• 5 Mbit/s — dovoljan za jednu HD video stranicu, lagani YouTube u 720p
• 10 Mbit/s — Netflix u 1080p, pregledavanje weba, društvene mreže
• 20 Mbit/s — više uređaja odjednom, 1080p bez problema
• 30–50 Mbit/s — 4K streaming, Teams/Zoom u visokoj kvaliteti

Primjeri upload brzina u praksi:

• 2–5 Mbit/s — dovoljan za video pozive
• 10 Mbit/s — stabilni HD videopozivi i cloud backup
• 20+ Mbit/s — streaming uživo, brzi upload velikih datoteka

4. Zašto na jednom uređaju ne možeš dosegnuti 1 Gbit/s?

Mnogi korisnici misle da, ako imaju 1 Gbit/s paket, trebaju vidjeti 1 Gbit/s na speedtestu — ali to je rijetko moguće na jednom uređaju.

Razlozi:

• Wi-Fi ograničenja — do danas mali broj uređaja podržava Wi-Fi 6E ili 7, pa se brzina često zaustavlja na 300–600 Mbit/s
• računalna oprema — stari laptopi, telefoni i mrežne kartice ne mogu “progurati” 1 Gbit/s
• drugi uređaji u mreži — sve u mreži dijeli istu ukupnu brzinu
• overhead protokola — TCP/IP nikad ne daje 100% nominalne brzine

Zato su realne brzine od 400–900 Mbit/s sasvim normalne čak i na gigabitnim paketima.

5. Koje kombinacije rezultata su “dobre”, a koje loše?

Dobre kombinacije:

• Ping: 10–30 ms
• Jitter: 0–10 ms
• Download: 30–1000 Mbit/s (ovisno o paketu)
• Upload: 5–100 Mbit/s

Ovo je dovoljno za sve: 4K streaming, gaming, videopozive, cloud itd.

Loše kombinacije:

• Ping: 70+ ms
• Jitter: 20+ ms
• Download: ispod 10 Mbit/s ako ima više korisnika
• Upload: ispod 2 Mbit/s za videopozive

Ovdje ćeš osjetiti trzanja, prekide, spor YouTube i lošu kvalitetu poziva.

6. Kako radi naš speedtest?

Za razliku od većine alata koji te spajaju na najbliži server, naš test koristi servere u srcu europske infrastrukture — ondje gdje se zaista nalazi većina prometa koji koristiš svakodnevno.

To znači:

• realniji ping, jer putuje stvarnom europskom rutom
• realniji jitter i stabilnost, jer odražava stvaran put do servisa
• realne down/up brzine prema velikim čvorištima

Drugim riječima — ne mjerimo koliko ti je “dobar internet do modema”, nego koliko je dobar internet do Europe. A to je jedino što se računa.

Zaključna preporuka

30 Mbit/s download i 5–10 Mbit/s upload uz ping ispod 40 ms i jitter ispod 10 ms već je više nego dovoljno za prosječnu kuću ili stan — za Netflix, YouTube, TikTok, videopozive, gaming i svakodnevnu upotrebu.

A naš speedtest ti napokon pokazuje realne rezultate — ne one “uljepšane”, nego one koje ćeš stvarno vidjeti dok koristiš internet svaki dan.